apelujem, napustite objekat

katatonicna insomnia

08.07.2010.

tamo gdje nema uma

"...idemo na more

sa ličnom preći granicu

da jedemo skuše i pijemo travaricu..."

Jiri je zadužen za radnu disciplinu pomoćnog osoblja eminentnog hotela u Pragu. Za spremačice i dva liftboya on je doslovno dar koji im je poslao sam Bog. Vjeruje u ljude, i trebaš ga baš pojebati u mozak da pokaže svoju surovu stranu.

Samira je upoznao prije pet godina, kada je ovaj tridesetogodišnji Bosanac ispunio aplikaciju na internet stranici eminentnog hotela u Pragu i postao jedan od dvojice radnika koji goste usmjeravaju na određeni sprat. Prije nekoliko sedmica, Samir mu je ponudio smještaj u  vikendici na Jadranskom moru.

Jiri je bio u nedoumici. Ove godine nije mislio ići na ljetovanje, ali Samirove priče o jeftinom alkoholu i travi pokolebale su Jirijeve moždane vijuge.

Samir i on su trebali zajedno otići na odmor. Dan prije putovanja, na njegovim vratima se pojavio Samir . Nešto je smrmljao na brzinu, uvalio mu ključ u ruke i rekao da će se i bez njega snaći. Uzeo  je mobitel  i ukucao broj. „To je telefon čovjeka koji će ti u bilo koje dana na adresu donijeti najbolju marihuanu u državi“- brzo je izrecitirao Samir. Nakon toga se izgubio, putem objašnjavajući kako ga je prijateljica pozvala da ljetuju na nekoj rijeci i da to ne može propustiti

 Prije godinu dana praške vlasti su dozvolile u ovlaštenim lokalima prodavanje kanabisa, Jiri je došao na svoje. Volio je poslije posla zapaliti joint i to je sa godinama postala rutina. Kada je otvorena prva kafana sa travom, on je postao stalni gost. Razmišljao je o tome čekajući na graničnom prijelazu Doljani. Prije nego je mogao i zamisliti našao je vikendicu. Odmah je nazvao broj koji je ukucao Samir i bio iznenađen brzinom dostave.

Spavao je na plaži. Iz sna ga je prenulo brujanje mašina. Na obzoru je vidio maslinasto sivi ratni brod. Krasile su ga dvije topovske cijevi. Poluglasno je poslao Samira, čovjeka kojeg mu je preporučio, marihuanu, pivu i samog sebe u sto pički materina. Mislio je da halucinira.

Instinktivno se ustao sa peškira, nije htio pogledati ka pučini. Otišao je u obližnju kafanu i naručio pivu. Pored njega su sjedila dva čovjeka u uniformama i pričali o nekoliko stotina kilograma eksploziva koji se nalazi na nekom brodu i svako malo isticali nedostatak detonatora. Njihov razgovor je bio dovoljan za uvjeravanje ljudi na plaži da su sigurni. Jer, šta djeca znaju šta je pola tone eksploziva bez poticaja.

Jiri i danas sjedi u kafani na bh. primorju i pije pivu.  Misli kako doživljava halucinacije od jebeno dobre trave i razvodnjene pive.

<< 07/2010 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
30714

Powered by Blogger.ba