apelujem, napustite objekat

katatonicna insomnia

07.11.2009.

Olga, Rafi, Dolores, Bono, Luciano i crvi

"... U proslim danima
Osvojili smo ponos,
U proslim danima
Izgubili smo sve, sve, sve.


Dolazi dan, dolazi dan,
Dan koji cekam ovde zatrpan.
Ovi ljudi su valjda zasluzili bolje
Mi to mozemo zajedno.

Dolazi dan..."



Oktobar je pokazao zube. Zidine drvenog grada su nabrekle od siline vlage. Ogladnio je i nije primjecivao nebitne cinjenice koje su se u maniru srednjovjekovnih mitova ukazivale uz put. Pokusao je igrati x-o sa vozacem. Bio je u prednosti zbog mnostva krvavih plusica, sto prije, sto poslije rijecnog granicnog prijelaza. Tekucica je jos uvijek bila crvenkasta.

Jeli su. Trpeza je bila nesvakidasnji popunjena. U autu bi jos i mogao misliti na gladnu djecu Malavija, ali kada je ugledao hastal, savjest je otisla u mokrogorsku sumu.

Poslije jela je uslijedilo cavrljanje. Nakon sat vremena, iz umjetnikovog shupka se nazirao kraj pertli, onaj jebeno plastificirani. Na podu je slika kostura koji beznadezno pruza ogoljene prste saci u bijeloj gumenoj rukavici.

 

Ucesnici realnog eksperimenta su buljili u rockera sa kapom.Na odredjenim trafikama se pojavio muzej evolucije. Iza ugla je doteturao buldozder,  zakopao trafiku i evoluciju. Bagerist je potegao gutljaj pive i podrignuo u cast znanih i neznanih proletera.

 

Po uputi novinara i reisa, otkopali smo Olgu, nakon toga i Suadu. Jebat ih, neka idu negdje drugdje glumatati prve zrtve agresije na glavni grad. Kosti smo stavili u top shop vrece, zatvorili rajfeslus i odnijeli na obliznju benzinsku pumpu. Izvukli smo zrak iz vreca i bacili ih u kontejner. Ostatci nekad  zivih bica su izgorili na deponiji. Vrece su sacuvane i uz racun vracene u prodavaonicu ekonomsko propagandnih poruka.

Na mostu nas je cekao covjek sa izblajhanim kacketom na glavi. Licio je na  nekog sefa gradilista koji zeli dobiti pohvalu za dobro uradjen posao. Svi metalni dijelovi rijecnog prijelaza su unovceni, osim male ploce sa ugraviranim imenima  koja je zavrsila u mutnoj rijeci

Romi nisu imali ekonomsku racunicu za pleh na kojem su pisala dva potpuno razlicita i nikako spojiva imena.

 

Umro je prije petnaest godina i dan dva. Sarajevo  shupacki sija kristalnim sjecanjima. Nekad ce umrijeti Dolores i Bono. Luciana su vec pozderali crvi, a mozda i nisu



25.10.2009.

ljubavni adresar

"...Mrtvi su mrtvi
Sto ne zapjeva s njima
Dok su zivi bili

Mrtvi su mrtvi
Sjetis li se zivih
Kad
Suzama kafu secere
Zivi
A mrtvi su..."

 

 

Gost je pricao o bratskoj i jedinstvenoj povezanosti nasih prostora, u narodu poznatijih kao regiona. Melodicnim glasom je opisivao atmosferu utopijske i olimpijske 1984, diskretno se trljajuci o lampu u studiju. Nadao se, u dubini najudaljenijih sivih celija, da ce  bas njemu i bas ovdje iz svijetiljke izmigoljiti pravi pravcati sarajevski duh.

Sa ljubavne adrese je pozvao sve one opijene ljubavlju i one koji to nisu, a koji bi  trebali postati bas na njegovom koncertu, da u maniru hipnotisane gomile, na dan vjestaca, pohrle ka olimpijskoj ljepotici izgradjenoj u cast  igara u Sidneyu.

U trenutcima totalnog ljubavnog delirijuma, voditelj iz dzepa vadi sliku majke koja place nad tabutom ubijenog dvanaestogodisnjeg dijeteta. Lice zene je prosarano dubokim borama koje lice na korita planinskih potoka. Zimi je dosao kraj i otopljeni snijeg je poceo ispunjavati promrzlo dno.

Voditelj je precizno i hladno konstatovao da bi djecak danas imao 26 godina i sigurno bi 31. uvece jezdio ispod nadvoznjaka na Ciglanama.

Gost, umotan u sal i zimsku jaknu, sto odaje njegovu sportsku i nadasve zimsko olimpijsku stranu, zamuca kako je ljubav najvaznija, a samim tim i ljubavni adresar u kojem ima mjesta i za 200 hiljada dusa, ako bas treba.

Voditelj, hladan poput spricera, izrekao je jos jednu ekonomski potkrijepljenu konstataciju: „Hipoteticki, kada bi postojao eliksir zivota, Vi bi mogli napuniti dvije ili tri olimpijske dvorane sa dusama djece poginule za ljubav, staklene spomenike i hromirane felge. Mozda bi ta djeca na Vasem koncertu prvi put u zivotu dozivjela ljubav. Dosad bas nesto i nisu imala vremena."

 

 

 

 

25.09.2009.

Snaga Bosne

"...Alo alo dobro jutro
Koliko je sati sad
Ja ne umem tako rano
Kafa mi je potrebna
Alo alo tezak dan
Imam cudan osecaj
Primam samo dobre vesti
A za druge odsutan
Alo alo ja sam noc
Zabranjene vatre glas
Otrovi su meni dati
Osmehom se tiho borim
Alo alo ko me trazi
Samoca je deo kuce
Nekultura seta gradom
U daljini vidim spas
Da li volis ova zvona
To je buka telefona
Da li greskom sada zvone

Iskopcajte telefone."

 

 

Popisao sam komarca. Mlaz vrelog urina ga je razlijepio na stijenke wc solje. Crvena iznutrica je bez povratka otisla na dno nepresusnog elipticnog jezera. Utapanje je najbolniji nacin umiranja. Sumnjam da se utopio. Njegovi organi su prestali vitalno funkcionisati prije nego je tekucina dosla do pluca. Komarac je skoncao u nenamjernom i slucajnom cunamiju. Nekad mislim da sam se popisao na krv svih zivih i nezivih bica  koje je komarac „okusio“ u zadnjih 48 sati zivota.

I najveci skeptici ce promijeniti stavove. Bit ce nam bolje, sigurno. Malo bolje, ali ipak bolje. Prvih 100 dana vlasti skrivecki ce se nositi odjeca MEXX. Diskretno, na slabije osvjetljenim mjestima,  ratni i neratni paraplegicari ce ritualno spaljivati invalidnine izvodeci  cudan performans, jer „sve je Njegovo i nase“. Slucajni svjedoci, neboderske ptice i Spiderman  covjecnoscu ce potvrditi da nista spektakularnije nisu vidjeli.

Ljudi  odvajaju sedmicu godisnjeg odmora da bi u druidskom stilu hodocastili ka bosanskom Stonehenge-u. Na lebdecem vrhu ceka ih On, rotirajuci se na sve strane svijeta i pozdravljajuci masu u delirijumu. Pitanja nisu  zabranjena, samo nema potrebe za postavljanjem.

Gotham City tone u noc. Falus twist tower i Uvrnuta kraljica svijetle u tami. Objekti su opremljeni metanskim grijanjem. Sranje je cudo. Uvijek vjerni pratilac covjeka, a kroz stoljeca marginalizirano i uslovljeno. Shits are happened.

 

Tijelo komarca je postalo zrtva kanalizacijskih kolektora, jebi ga.

11.09.2009.

krmad u Teheranu

"...Sto Marsijanci kazu o nama
ako hodaju u nasim cipelama
i da li se i njihov poglavica pita
bas za sve?
ili prepusti toj masi penzionera
konduktera i losih biraca
i naravski, fantasticnih pjevaca
da se deru..."




Pada kisa. Pere neuroze, psihoze, prljavstinu i krv sa ispucalog asfalta. Vremenski periodi bi trebali zavrsavati kada pocne padati kisa. Slucajni oblak bi oznacavao pocetak nekog novog doba. Bilo bi bezbroj kretanja od nule, svi bi buljili u nebo i vjerovali u sudbinu.

11.09.2009. Doveli su lavove i druge divlje zivotinje. Tigar je dobrovoljno dosao sa porodicom , ne znajuci o cemu se radi, jer su mu gestapovski upali u stan, pa nije htio riskirati i ostaviti suprugu i potomstvo same. Slavko je ucinio prvi korak, zabio noz u utrobu lava, zavukao ruku i izvukao butnu kost. Bila je izgrizena dugogodisnjom zelucanom kiselinom. To je bila kost one prve zrtve bacene divljim zvjerima iz Pionirske doline.

Leo, imenjak ekranizirane zvijeri, zabio je noz u utrobu jednog od tigrica. Nije nasao kost. Kolateralna steta hinjske izdaje, prilazenja sa ledja.

Elma Geko, Slavojka Govedarica, Semir Haseta, Amina Heco, Ajdin Hodzic, Ibrahim Huskic, Vinko Loncar, Silvijo Macorovic, Bozidar Suka + 32. ranjena.  Vas je ubila i ranila agresorska granata 10.11.1993. ,pedesetak metara od danasnjeg zivotinjskog krvoprolica. Dali ste zivot za letargiju, kapucino od 3 KM, demokratiju, borbu Bakira Izetbegovica za Zlatne Ljiljane, novi film Sidrana i Nemanje...Da ste bili homofobi, mozda bi Vas slavili kao casno poginule u borbi protiv pederluka, obiljezavajuci godisnjicu Q festivala. Ovako, hvala Vam na kafama i svakodnevnim beznadeznim laprdanjima.

Molim Boga da nas ne gledate odozgo, stidim se, neka Vam je laka ova jebeno crna glinena bosanska zemlja.

30.08.2009.

CZ Jena na kraju krajeva

"...'82 bio sam veci
Na stadion sam isao da se lijecim
Jer ovaj grad ima komplekse
Dok jedemo govna
Drugi jedu kekse....

...I sve je super
I sve je za pet
Kad si musko i volis nogomet..."

Prema novim istrazivanjima, konzumenti marihuane cesto zaboravljaju  svrsene dogadjaje, a pamte beznacajne stvari. Istrazivaci nisu naveli koje su to beznacajne stvari. Na kraju krajeva, mega kraju, sve ce postati beznacajno. Kada stigne taj trenutak, konzumenti ce dobiti Nobelovu nagradu za pamet. Napisat ce udzebenik Historije koji ce biti najistinitiji ikad napisan. Pronaci ce ga neka nova generacija djece buducnosti, jednom kada Bog bude smatrao za shodno da objavi novi pocetak pocetaka.

Dobio je kaznene bodove od RAK-a zbog elementarnog neznanja o drzavnim obiljezjima. Tvrtko je poslao anonimnu prijavu krimolovcima, sto ce izaci na vidjelo na kraju krajeva. Oni su je zbog nenadleznosti proslijedili u epicentar karcinoma, koji je sa zakasnjenjem metastazirao i izveo stvar na cistac.

Mozda i nije tako bilo, mozda je geometrijsko tijelo ograniceno zvijezdama novi pocetak bez i najmanjeg cvijeta.  Koga briga, jebes zivot bez cvijeca na kraju krajeva.

10.08.2009.

interaktivni razvoj meduza

"...glave su nam
u duhanskim oblacima
zavaljeni smo
u plasticne stolice
kad razgovor zastane
rijeci se rasipaju
u kvantni prah

poslije se otvaraju
novi fajlovi u memoriji
oci laserski sijaju
i prije nego se vratimo
u virtualne kraljevine
narucujemo dva ledena piva."


Probudio sam se u 11 i 30. Pogledom sam prešao preko komada papira ispisanog fluorescentnom olovkom. Na njemu je vremenski tempirano naškraban dnevni raspored slijedećeg sadržaja: ostaviti postove na što više forumskih tema na sarajevo-x.com, da me kolege forumaši zbog malog broja komentara ne bi šikanirali u budućim virtualnim općenjima, čekati nekoliko sati pred punktom za festivalske karte svakodnevno u slijedećih desetak dana, promijeniti odjeću od juče, prošetati Ferhadijom, posjetiti regionalni muzički spektakl ... Na dnu lista papira, podcrtano crvenom bojom, stajala je rečenica nekog anonimnog autora: upamti meduzo da si nekad bila polip zarobljen na dnu mora.

U majčinoj utrobi sam bio izložen zračenju sarajevskog duha. Kada je bljesnulo svijetlo bolničke sobe uslijedila je potpuna kontaminacija. Dobio sam ime Dušan. Petnaestak godina kasnije, uspostavilo se da nisam dobio ime po duhu, nego po našem caru. Evolucija duhovnog u nešto više, carsko, u meni je donijela totalnu reformaciju. U trenutcima odmora buljio bih u plafon i zamišljao da sam reinkarnacija Martina Lutera.

Otac godišnje proizvede 250 litara šljivovice. Mi nemamo svoj voćnjak, pa svake godine beremo plodove sa ničije zemlje. Zadnjih desetak godina tako nazivamo voćnjake neznanih vlasnika. Oni su ih napustili i ostavili u amanet carskoj lozi. Ponekad sanjam te bivše vlasnike sada već fermentiranog voća. Dolaze u san totalno krvavi. Neki su obezglavljeni, izgoreni, nekima je koža osušena od septembarskog sunca.

Za tri mjeseca ću dobiti biometrijski pasoš. Sa korica identifikacijskog dokumenta će zabljesnuti carski grb, dvoglava ptica.

14.06.2009.

plus vs. plus

"...moj drugar Valentin

crna sulja do vrata...".

To su oni dani u mjesecu kada se sve mijenja iz minute u minutu. Moj drugar Valentin, crna sulja do vrata, takodjer.

 Postoji jedna zemlja koja se zove Bosna i Hercegovina. Znas stari, nju su bas puno usatarili. Svi su je izjebali, priglupa redaljka mentalnih bolesnika.

Znas stari, nju i danas jebu. Jebu je kako i gdje stignu.

Kako bi bilo super da u perfidno prokletom srednjem vijeku nisu dosli Turci i ujebali krizic krstic koaliciju koja se trebala formirati na prostorima ove zemljice.

Znas stari, zajebali su nas do kraja. Glupo je spominjati brojeve . Smrdljivi brojevi ne znace nista. Zar je nekog briga za stotine hiljada poginulih na prostoru za prepisaj vecem od 56 hiljada kvadratnih kilometara.

Znas stari, jebe nas islam. To su ti isti oni koji su iznjedrili Ibn Halduna. To su ti oni za cijeg su se vakta gradile crkve.

Znas stari, u EU su Rumunija i Bugarska i sad nam oni mogu govoriti sta bi trebali uciniti.

Mozda i mi nekad u paketu zajedno sa Turskom uplovimo u roterdamsku luku. Znas, onom istom Turskom koja po dvanaesti put ponovo ispunjava uslove za prijem u tu bjelosvjetsku zajednicu.

Znas stari, trpimo. Jebat ga, ipak plus je plus, veliki plus za BiH.

27.02.2009.

vodopadna zemlja

"Vezes suhe
Brojis muhe
Posteno vi ste radili
Al' sve su vas izradili

Kojem Bogu da se molis
I pocinjes galamiti
Jer cunom neces guzu hraniti
Zemlju odbraniti

Nedelja, nedelja bez buke
Dva prsta obraza od ruke
Zemlju ti uzese stranci
Pravi smo, glupi smo Bosanci..."


Vodopadna zemlja nema pojma koje drustveno uredjenje posjeduje. Ustvari, ona ne posjeduje nista, pa tako da je i to neimanje pojma relativna stvar. U vodopadnoj zemlji su na vlasti fasisti i lopovi. Opozicije nema. Donedavno se vjerovalo da mozda i postoje neki primitivni oblici socijaldemokratske alternative. Eksperti iz razlicitih oblasti su do jucer pokusavali, u inkubatorskom okruzenju, odrzati na zivotu davno pronadjeni jednostanicni organizam, koji je u djelicu svog tjelesca imao znakcic lijevo orjentisanog bica.

 

Dugo vremena se borio sam sa sobom. Cesto je znao jebeno dobro povratiti po ljudima koji su ga odrzavali na zivotu i stitili od napada lopovskih fasistoidnih monstruma.

Znao je i fino pricati, sve je bilo «za covjeka». Ulijevao je nadu da ce se izboriti sam sa sobom i narasti u skladan organizam, koji nikognece jebavati u mozak.

Oprastalo mu se sto je bio poprilican paksu.

Kada bi sagledao da je situacija povoljna, cesto je galamio i izvikivao lijevicarske parole. U kriznim situacijama socijalnog karaktera usutio bi se kao najveca pickica.

Nikad nije stao u zastitu onih koji su ga cijenili. Dok je jos bio u snazi, hinjski je podrzavao donesene odluke fasistickih pulena, a zatim uzimao kist i mjesavinom temeljne boje i fekalija mazao oci onima koji su ga voljeli.

Jednostanicni kvazi socijaldemokratski organizam je uginuo. Nije se pretjerano mucio. I u trenutcima ugibanja je bio dosljedan sebi i sutio. Na kraju je kroz hroptanje izustio «Tajoooo».

Zemlja u kojoj sve pada u vodu  ostala je bez nade u bolje sutra, ostala je bez shupackog jednostanicnog organizma koji je u dubinama sivih materija mnogih ljudi bio nada u bolje sutra. I bolje da je uginuo, bio je smrad koji se ne razlikuje od vladajucih govana.

17.02.2009.

Brut je poprilicno glup

"...Za istoriju sada mijenat'
Napraviti neki pomak
Izgrađeni stavovi su
Fašizma su oni korak
Sve što može da se sanja
Može isto i da bude
Istok duva nam u leđa
Zapad ulazi kroz Grude
Ambicije stoje ružno
Kada kompleksi je gone
Neke stvari su iz kuće
Druge dolaze iz škole
Vatra može i da godi
Al dim dovede do plača
Na kraju priče junak gine
Sam od sopstvenoga mača

Optimizmu  dajem mjesto..."

Dislocirane polutke su pruzile uze kojim ce se pokusati privuci jedna drugoj, kao u crtanom filmu gdje Badzo i Popaj stoje na dviije suprostavljene gromade kamenja i pokusavaju jedan drugog privuci u vreli zagrljaj. Izmedju njih je provalija, i ako snaga njihove ljubavi ne bude dovoljno jaka nista od medjusobnog milkenja.

Gospodin skoro zguzio dijete. Kvazi moralne vertikale se nasladjuju nad sudbinom monstrumskog psihopata, a ustvari bi i oni htjeli biti na njegovom mjestu. Steta sto nije katolik, tako bi ga sistemski teleportirali u neku juznoamericku zabit i nastavio bi sa intimlucima.

Trgovacki sputnik Vasilije je umro pokusavajuci obuzdati fasizam u sebi. Silovanje po kucama je bas dobro islo.

Super, sad su svi jednaki. Isplatilo se cekati na psihopatu iz «njihovih» redova. Mozemo se udarati nogama u materijalisticku guzicu. Oni su isto losi.

Impotentni hodza je odlican. Ubio je muhu. Sad smo svi isti i super nam je.

Vise nije vazno ko prolazi pored dva vibratora postavljena za ubijenu djecu, hodajuci  ponosno prema bankomatu raiffeisen banke.

Hodza je u istoj ravni kao svecenik i pop. Orgijanje.

U zoriti kardinal dolazi na svoje. Armija BiH je porusila sve katolicke crkve koje su im dosle pod ruke. U je sretan, jer i hodze su pedofili.

05.02.2009.

jucerasnjica

" I zatim dodje neki pametan profesor i kaze: historia est magistra vitae. Nije i nikad nece biti u BiH.
Volio bih vidjeti kako gore butici luksuzne robe u Titovoj ulici, ako nista barem da se podsjetim rata kao najveceg kulturnog dogadjaja, spektakularnog cirkusa sa ubitacnim vatrometom. Volio bih, vise nego 2.000 eura u kesu, baciti Molotovljev koktel u neku prodavnicu, gledati kako se tope patike i amblemi firme koja je dosla da nas preporodi svojim kapitalom i sprovede distopijsku sutrasnjicu. Kako se zestoko topi logo multikorporacije i postaje dijabolicni osmjeh od vrele plastike."



Divno je pogledati se na crnom monitoru i nazdraviti. Monitor kompjutera u određenom trenutku postaje ogromni plazma ekran, u kojem se redom nalaze malo manji plazma ekran, ekran lcd televizora, zatim dolaze  veliki monitori krupnih televizora, onih koji su bili in prije plazme. Slijedeci u nizu su monitori «normalnih» televizora, i na kraju, niz zavrsava malim portabl televizorom. Kada bi se napravila trodimenzionalna projekcija iz daljine bi izgledala kao stari fotografski aparat, iza kojeg nema pokrivenog covjeka koji zeli ovjekovjeciti neku bitnu uspomenu. Mozda je zavrsio u rukama pravednika. Zbog pokrivenosti je okarakterisan kao taliban.

 

Danas je na tv-u jedna majka plakala za ubijenim sinom. Za nekoliko mjeseci bi napunio 29.g.

Tezge na Markalama se malo razlikuju od onih prije petnaest godina. Ljudi je nesto vise, valjda je do cijena. Zbog njih se gube sjecanja. Danas je u opticaju i ujedinjena europska valuta, pa je malo zajebano likvidno mijenjati papirno blago.

Ulice pored pijace su identicne kao onda. Cipelama iz pjesme All I need zgazen je grcki paradajiz, osusena krv prekrivena novim slojem asfalta i sjecanja. Ko jebe sjecanja, ona su za pateticare.

Danas je pocela gradnja reisove rezidencije. Jucer je prerovljeno tacno 39 kontejnera u prosjeku za svaku opstinu RBiH. Sutra ce dvoclana porodica, povratnici na visegradsko podrucje, izloziti zadnju cjepanicu mokrog grabovog drveta. Nepokretni su i nemaju novca. Molitve za blagu zimu i donaciju drva su ostale neuslisane.


Noviji postovi | Stariji postovi

<< 07/2011 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
30711

Powered by Blogger.ba